Izbočina ispod koljena ili na peti mladog sportaša koja počinje kao neugoda, a vremenom postaje sve bolnija i dovodi do otežanog trčanja, skakanja pa čak i hodanja, zasigurno je znak kojeg ne smijemo zanemariti. Ukoliko je taj sportaš izrastao malo brže od svojih vršnjaka, ima između 8 i 15 godina i loše istegnute mišiće, a ne sjeća se udarca ili pada na to mjesto, onda se vjerojatno radi o sljedećem: Osgood-Schlatterova ili Severova bolest.
Osgood-Schlatterova bolest javlja se ispod čašice koljena, dok je lokalizacija Severove bolesti na petnoj kosti gdje se za nju veže Ahilova tetiva. Ukoliko oko sebe imate mladog sportaša onda bi ovim informacijama mogli spriječiti napredak bolnog stanja i pomoći im da se što prije vrate bezbolnom treniranju i natjecanju.
Zašto nastaju?
Napori kojima su djeca podvrgnuta za vrijeme treninga nerijetko su neadekvatni za njihovo tijelo u razvoju. Razloga je mnogo, a najčešći su trenerovo nepoznavanje faza rasta i razvoja sportaša ili pak, u timskim sportovima, nemogućnost individualnog pristupa sportašu. Ulaskom u pubertet događaju se razne promjene u životima mladih sportaša, a u sportu je ipak najvidljiviji rapidan rast u visinu zbog kojeg adolescenti u početku postaju nespretniji, nekoordinirani i manje fleksibilni.
Djevojčice u pubertet ulaze ranije, otprilike između 10. i 14. godine, dok dječaci pubertetske promjene počinju doživljavati između 12. i 16. godine. Nagli rast u visinu posljedica je okoštavanja hrskavičnih zona rasta u kostima i upravo su zone rasta odgovorne za dvije bitne razlike između djeteta ili adolescenta i odraslog sportaša – dijete ili adolescent sportaš veoma brzo raste i zbog toga dječji organizam lošije reagira na dugotrajna i velika opterećenja.
Što su sindromi prenaprezanja?
Na zonama rasta događaju se oštećenja koja rezultiraju bolovima i oteklinom. Najčešće nastaju na koljenu ili stopalu, te spadaju u grupu „juvenilnih osteohondroza“ ili „trakcijskih apofizitisa“, a generalno se smatraju sindromima prenaprezanja. Do sindroma prenaprezanja dolazi kad je opterećenje (trening ili natjecanje) preveliko u premalom vremenskom roku, odnosno kada skup vanjskih i unutarnjih faktora nadvlada sposobnost tijela da zaliječi svoje „mikrotraume“. Pod unutarnje faktore svrstavamo anatomske specifičnosti, neravnotežu u jakosti i fleksibilnosti određenih mišićnih skupina, rast i tjelesnu masu, a vanjski faktori podrazumijevaju sve načine kojima okolina djeluje na sportaša: sportska obuća, podloga na kojoj se izvodi aktivnost, ortopedska pomagala, duljina, intenzitet i vrsta opterećenja i slično.
Za razliku od ruptura mišića, udaraca ili uganuća gležnja, ovakve vrste ozljeda ne javljaju se zbog traume, nego one dolaze postepeno, a ugrubo ih je, s obzirom na količinu oštećenja, moguće podijeliti na tri stupnja:
- stupanj – slaba bol koja se javlja u početku opterećenja
- stupanj – bol koja se javlja u početku opterećenja, zagrijavanjem nestaje i ponovno počinje nakon opterećenja
- stupanj – bol je prisutna prije, za vrijeme i nakon opterećenja te za vrijeme svakodnevnih aktivnosti (hod, hod po stepenicama,…)
Osim same boli, stanje je moguće prepoznati i po oteklini ili izbočini bolnoj na dodir koja je veća na zahvaćenoj nozi.
Mehanizam nastajanja ozljede kod Osgood-Schlatterova sindroma
Razlika u kosti odrasle osobe i kosti mladog sportaša je ta da kost mladog sportaša ima nekoliko dijelova u kosti koji su još uvijek hrskavica, što znači da je kost na tim dijelovima mekša i podložnija ozljedi. Uzmimo za primjer Osgood-Schlatterovu bolest. Svima poznat, veliki mišić prednje strane natkoljenice, kvadriceps, hvata se na koštani izdanak ispod čašice koljena. Kod odraslih taj je koštani izdanak u potpunosti spojen s ostatkom kosti, dok je kod adolescenata on s ostatkom kosti povezan putem hrskavice. Pošto kost naraste u dužinu u relativno kratkom periodu, mišići se ne stignu adaptirati i ostaju skraćeni, što u kombinaciji s prevelikim opterećenjima izlaže hrskavični dio kosti velikim silama vlaka, a to na kraju rezultira upalom, bolovima i izraženijom izbočinom na hvatištu samog mišića.
Liječenje sindroma prenaprezanja
Najbitnija je pošteda od treninga i natjecanja (ili bilo koje slične aktivnosti koja je dovela do same ozljede) jer će se stanje sigurno pogoršati ukoliko se aktivnost nastavi unatoč boli. Osim odmora, potrebno je puno raditi na povećanju fleksibilnosti mišića zdjeličnog obruča, natkoljenice, potkoljenice i stopala vježbama istezanja. Uz to, definitivno dolaze u obzir primjena leda i protuupalnih krema i gelova. Bitno je napomenuti da liječenje, odnosno odmor od treninga i natjecanja traje puno kraće ukoliko se stanje prepozna u prvom ili eventualno drugom stupnju.
Prevencija sindroma prenaprezanja
Pošto do ozljede primarno dolazi zbog naglog rasta i neadekvatnih opterećenja, najlakša je prevencija posebno obraćanje pažnje na povećavanje fleksibilnosti mišića te primjerena opterećenja s obzirom na sportaševu fiziološku dob. Nadalje, bitno je educirati sportaše o važnosti i pravilnom izvođenju vježbi istezanja, ne samo za prevenciju ovih bolnih stanja, već i za prevenciju drugih mogućih ozljeda.
Nažalost, nemali broj mladih sportaša trenira mjesecima i godinama unatoč sindromima prenaprezanja što na kraju rezultira nezadovoljstvom i odustajanjem od daljnjeg bavljenja sportom. Osnovnom edukacijom o najčešćim sindromima prenaprezanja učinit ćemo im veliku uslugu i omogućiti im da kratkim izbivanjem s treninga izliječe svoje bolno stanje ukoliko se ono prepozna u početku.
IZVOR: http://prvaci.hr/sindromi-prenaprezanja-koji-muce-mlade-sportase-kako-ih-lijeciti/