Taekwondo kao vještinu čini pet sastavnih dijelova:

• osnove (Kibon)
• forme (Poomsae)
• samoobrana (Hosinsul)
• lomljenje (Kyokpa)
• borba (Kyorugi)

Osnove

Na samom početku, trening taekwondo-a je nalikovao karateu i sastojao se od vježbanja tradicionalnih stavova, blokova i udaraca. Danas se tradicionalnim tehnikama ne posvećuje mnogo vremena i u većini škola su ih zamijenile vježbe na vreći i s fokuserima.

Osnove taekwondo-a dijele se na:

• stavove(npr. jahaći stav – juchun seogi, prednji stav – ap kubi ili zadnji stav – dwit kubi),
• blokade(npr. gornja blokada – olgul makki ili donja blokada – arae makki),
• udarce rukom(npr. udarac šakom – jumok jirugi ili udarac vanjskim bridom dlana – sonnal chigi)
• udarce nogom(npr. kružni udarac – dollyo chagi ili bočni udarac – yop chagi).

Cilj učenja osnova je razvijanje pravilne tehnike, korištenje cijelog tijela, i očuvanje tradicije taekwondo-a.

Forme

Forme su koreografirane borbe protiv zamišljenog napadača koje vježbač izvodi sam s ciljem razvijanja ravnoteže i usavršavanja osnovnih tehnika. Većina taekwondo sportaša danas vježba forme WTF-a ili forme ITF-a. WTF taekwondo sadrži osam učeničkih forma za niže pojaseve (taeguek poomsae) i devet majstorskih forma za crne pojaseve (yudanja poomsae). Neki klubovi još podučavaju forme palgwae, koje su razvijene u isto vrijeme kad i majstorske forme, ali velika većina klubova koristi novije i modernije forme taeguek.

ITF sadrži 24 forme, po jednu za svaki sat u danu, a razvio ih je general Choi, Hong Hi, osnivač vještine ITF Taekwon-do. Ove su forme starije od WTF forma i još uvijek su vrlo popularne i izvan ITF-a.

Izvođenje forma je danas međunarodni sport, i većina zemalja ima tehničke reprezentacije koje se natječu u izvođenju forma.

Samoobrana

Dok se sportska borba temelji na natjecanju s pravilima, tehnike samoobrane se koriste u situacijama kada ne postoji dovoljna distanca ili su standardne tehnike taekwondo-a (udarci rukama i nogama) nepraktične: napad oružjem, napadi s leđa te situacije kad napadač ima kontrolu kroz gušenje ili držanje žrtve.

Samoobrana se sastoji od udaraca rukama, nogama, laktovima, koljenima, zahvata i poluga na rukama i nogama, gušenja, bacanja, itd. Za razliku od ostalih dijelova taekwondo-a, samoobrana nije standardizirana i ovisi o instruktoru.

Lomljenje

Demonstracije lomljenja su provjera snage i preciznosti. Točno plasiranim udarcima, vježbač nastoji slomiti predmete poput dasaka, crijepova, cigli ili bejzbol palica. Demonstracije lomljenja se uglavnom izvode kao dio prezentacija taekwondo-a i prilikom polaganja za više pojaseve.

Borba

Zadnji i po mnogima najvažniji dio taekwondo-a je borba. Ovu kategoriju ugrubo možemo podijeliti na dogovorenu borbu (borba na jedan, dva ili tri koraka, te borbene vježbe sa ili bez štitnika) i slobodnu borbu (sa ili bez štitnika). U borbama taekwondo-a koriste se ručne i nožne udaračke tehnike, ali ne i hosinsul bacanja, čišćenja ili gušenja.

Najpopularniji oblik taekwondo-a je zasigurno slobodna borba. U slučaju olimpijske borbe po WT pravilima, radi se o borbi po pravilima full contacta, sa štitnicima i o međunarodnom sportu koji je predstavljen na olimpijskim igrama. Međunarodna federacija taekwondo-a (ITF) ima svoja pravila, s kontroliranim kontaktom, bez štitnika, ali i s većim brojem dozvoljenih tehnika.